Calamata

srijeda, 12.04.2006.

A ne... pa ovo je zbilja Hrvatska!

Kaj me iznerviralo?
Iznervirala me je činjenica koju sam spoznal neki dan kad sam aploudiral ovu fotku ispod (iz prošlog posta) - zamisli, BlogHR mi ne da dignuti image dimenzija 150x200, ali zato dozvoljava 200x150!?
Pa kaj to nije za ugasit se?!?!?!
burninmad
... a sad sam se samo opet prisjetil tog nemilog trenutka prepoznavanja nečijeg idiotizma!

12.04.2006. u 23:47 • 2 KomentaraPrint#

subota, 08.04.2006.

Na Jelačićevom trgu dijete zaraženo ptičjom gripom!

Zaraženi golub razmazuje kakicu po djetetovoj glavi - još jedan razlog da se sve leteće štakore potamani ASAP!

(golub to više nije mogao držati u sebi...)

08.04.2006. u 17:31 • 3 KomentaraPrint#

petak, 07.04.2006.

Trokurac

Zakaj "trokurac"?
Zato kaj sam tu riječ baš sad pročital na jednome blogu i baš mi drago kaj je to baš takva riječ kakva je, a ne neka fina, uštogljena, pravilnohrvatska koja se uči u školi (mada su neke riječi, baš kao i trokurac, hrvatskije nego one koje sam jedno vrijeme slušal od Tuđmana i njegovih dupelizaca sa državne televizije). Ali kaj sad, tko sam ja da počinjem diskusiju o hrvatskome jeziku - ostavljam to stručnjacima.

Uloga trokurca ovdje je značajna zbog nečeg drugog (e, ovo je primjer nedobrog pravopisa!), a ta je, što me nakratko vratila u djetinjstvo i pubertet. Naime, 'ovih dana' se riječi kao trokurac baš i ne čuju često, ako se uopće i čuju (a ne čuju se). Ne čuju se zato kaj se ovdje parla neka sasvim druga spika; ne samo kaj se dela o sasvim drugačijem jeziku, nego je i izražavanje kulturološki uvjetovano.... pas mater, a rekel sam da nebum počel razglabati o jeziku! /&$/&$"%&"!

Značajna je zbog toga, daklem, kaj kao i drugi lokalni izrazi (a kojima se Jedinche nesebično služi), uvijek u nekim mojim dubinama probudi lijepa sjećanja, čak i ona mutna sjećanja koja se nekontrolirano jave kao i snovi u ranim jutarnjim satima..., oni (snovi) koji kratko traju, a uvijek se dese baš nekoliko sekundi prije buđenja, tako da kada se probudimo iz takvog jednoga sna, sve psovke ovoga svijeta nam prolete mislima i zaklapamo oči u nadi da ćemo opet zaspati i nastaviti sanjati tamo gdje smo stali, netom prije no što se probudismo.
(da završim poetski)

07.04.2006. u 21:26 • 4 KomentaraPrint#

petak, 31.03.2006.

Muha sa modne piste?!?!

Navlačenje dizajnerske odjeće na kućne ljubimce i nije tako neuobičajeno – no od sada čak i vaše sobne muhe mogu biti obučene 'u stilu'!

Čitam ovih dana kako je se u Njemačkoj desilo natjecanje za fotografiju na temu znanosti, a jedna od fotki koja je konkurirala za nagradu je i ova, koja pokazuje muhu sa naočalama.

Da fora bude veća, ne radi se o foto-montaži, već o istinskoj fotografiji muhe sa naočalama koje su napravljene i instalirane najnovijom laserskom tehnologijom. Naočale savršeno pristaju na glavu muhe širine svega 2 milimetra.

Proizvođač je firma Micreon GmbH, koja je fotografiju predala natječaju Bilder der Forschung 2005. Izabrani radovi bili su prošli tjedan izloženi u jednom od Minhenskih šoping centara.

Micreon, inače baziran u Hannoveru, kreirao je naočale za muhu upotrebom ultra-brze laserske mašinerije. Kompanija na svom web-sajtu ističe kako se tim procesom mogu izrađivati predmeti sa visokim stupnjem preciznosti, a veličine manje od jedne tisućinke milimetra.

31.03.2006. u 23:39 • 2 KomentaraPrint#

Tipični Engleski humor

Za posljednjih šest godina koliko živim u Engleskoj, nemali broj puta sam imao priliku uvjeriti se kako je izvorni Engleski humor (ne onaj televizijski, već onaj prisutan u svakodnevnom životu) doista vrlo sličan hrvatskome. Tome u prilog ide činjenica da nisam još čuo da se u ikojoj drugoj zemlji osim Hrvatske prikazuju tolike engleske TV serije, pogotovu komedije. Naš narod je prihvatio tu vrstu humora koja je prilagođena svim generacijama, bilo da se radi o onoj starijoj koja se sjeća Dave Allena, Monty Pythona i Mućki, ili o mlađoj, koja uživa u novijim uratcima sa Otoka.

Da ne duljim i padnem u napast da pišem esej na tu temu, evo svježeg primjera koliko u svakodnevnim situacijama ta vrsta humora dolazi do izražaja u svoj svojoj crnoći:

Nedavno, prije dvadesetak dana, desila nam se tragedija – prilično naprasno nas je napustila jedna dobra prijateljica. Klasičan slučaj raka otkrivenog u odmaklom stadiju i prekasno za izlječenje. Sreća da se jadna nije dugo mučila, pa je na 'onaj svijet' otišla u prilično kratkom roku između dijagnoze i desperatnog (ali uzaludnog) kirurškog zahvata.

Da stvar bude još gora (za njenog supruga), umrla je za vrijeme boravka u Španjolskoj; jadan, ne samo da je morao sâm prolaziti kroz agoniju povlačenja po doktorima i bolnicama, a ne govoreći ni riječi španjolskog, već se nakon njene smrti i po povratku u Englesku, osim torture sa administracijom i organiziranjem pogreba, još morao suočiti sa čekanjem na nju, jer je transport preminulih iz jedne države u drugu administrativno složeni proces.

I da sada ne duljim, svima nam je svakodnevnica ispunjena tugom i gorčinom. Pogotovu nama, koji smo sa Jill proveli zaista lijepe trenutke u Španjolskoj svega tjedan-dva prije nego li nas je zauvijek napustila. Kako smo sa Domom (Jillinim suprugom) jako bliski, pomogli smo mu u jednoj fazi organiziranja pogreba i preuzeli na sebe odgovornost informiranja frendova o tekućim zbivanjima. Sprovod je sutra, u petak i nadam se da će tenzija koja se provlačila kroz sve ove protekle dane, nakon sprovoda ipak popustiti.

E, sad dolazim do onoga što sam zapravo htio napisati, a ovaj poduži uvod bio je potreban da bi se razumjela 'težina' onoga što slijedi. U svoj email korespondenciji sa onima koje su zanimali detalji oko sprovoda, bio je i Charlie – naš zajednički prijatelj iz Škotske. Jučer ujutro je javio da dolazi na sprovod – dofurat će se autom kasnije navečer, oko 10 sati. Evo ga sada, sjedi tamo u sobi i gleda TV.

A jučer je, nakon što je u svom mailu napisao da dolazi, poslao još jedan mail, koji u cijelosti prenosim:

A man had great tickets for the World Cup Final. As he sits down, another man comes down and asks if anyone is sitting in the empty seat next to him.
"No," he says. "The seat is empty."
"This is incredible!" says the other man. "Who in their right mind would have a seat like this for the World Cup Final, the biggest sporting event in the world, and not use it?"
"Well, actually, the seat belongs to me. My wife was supposed to come with me, but she passed away. This is the first World Cup Final we haven't been to together since we got married in 1966 in London."
"Oh ... I'm sorry to hear that. That's terrible. But couldn't you find someone else, a friend or relative, or even a neighbour to take the seat?"
The man shakes his head:
"No. They're all at the funeral."


Eto, ovo je tipični primjer humora u našoj svakodnevnici. Često se ne bira situacija, niti tajming, već se humor desi – prigodan, i rijetko se shvaća kao nešto neprikladno i zbog toga osuđuje. Direktno 'u glavu'. Nitko nikome ništa ne zamjera, jer ako je humor dobar, onda je uvijek dobrodošao, pa čak i u teškim vremenima kao što su ova.
Možda je ovaj humor ovdje toliko dobar i zbog toga, što je neopterećen lažnim sablažnjavanjima!

31.03.2006. u 00:34 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.03.2006.

Naoko zanimljiv dan...

Jučerašnji dan je bio prilično naporan. Od kada su odlazak na izlet i kasniji, večernji posjet prijatelja postali napornima? Ne znam… vjerojatno to ima veze sa klimom, frustracijama izazvanim višemjesečnim kišama i hladnoćom, nemogućnošću izlaska van i uživanja bez da mi ramena pritišće težak i debeo kaput i sva dodatna oprema koja me štiti od vjetra i eventualnog zmrzavanja nakon pola sata šetnje… pa se vratim doma i potrošim sat vremena na odleđivanje, u kadi punoj mirišljave sapunice, a zatim dolazi 'otapanje' mišića uz nebrojene šalice čaja.

No daklem, izlet se ispostavio uspješnim, jer koliko smo izbivali iz grada, nekih dva i pol sata, nije pala ni kap kiše. Čak sam uspio i fotografirati lokaciju (cilj izleta) i samo selo. Budem ti kasnije poslao fotke.

Navečer došli frendovi, pa kuhanje, pa… koliko god su mi dragi, nisam bio raspoložen baviti se njima – ne znam, čini mi se da smo se u posljednje vrijeme malo 'udaljili' jedni od drugih: možda previše razlika u poimanju zabave i provođenja slobodnoga vremena? Ili se samo radilo o tome što mi se nikoga baš nije ugošćavalo? Vjerojatno ovo posljednje. Osim toga, posljednjih nekoliko dana visim na kompu i downloadam tonu mjuze, pokušavam nadoknaditi propušteno iz protekle godine, testiram neki novi software i istražujem kako neke 'stvari' funkcioniraju – sve to mi oduzima prilično vremena i koncentracije.

Stoga mi je tvoj prvi mail, a zatim i onaj drugi došao kao pravo osvježenje, razbio ovaj lokalni, monoton ritam.

Kaj se Harryja tiče, ne ide na bypass već se zahvat zove angioplasty. Umetanje tzv. stent-a je rutinski zahvat i najčešći, no zapravo, ni sam nisam siguran koju će tehniku doktori primijeniti u njegovom slučaju…

27.03.2006. u 22:00 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< travanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

osobni osvrti, zanimljivosti, svakodnevnica, dnevni tisak, ... ma, zapravo, sve kaj mi padne na pamet i još puno više...

Linkovi

Firefox
Blog.hr
Forum.hr
Philo - pomoć u blog i web dizajnu



Creative Commons License